The Return of Saturn
|
Hello campers. Pogodite tko se vratio – vraća – štaveć. Inspiracija mi se vratila u velikim skokovima, zamislite. Posljedica čega? Eh, baš sam razmišljao i nisam mogao precizno dokučiti. Ne, ne. Doduše, razmišljam o jednom mogućem razlogu, ali njega ću s vama podijeliti jednog drugog dana. Soon. Prošlo je koliko od zadnjeg posta – godinu, godinu i pol? Toliko je vremena prošlo i još više glupih ljudi. Kao da nije dovoljno da se već postojeći, upoznati ljudi pretvaraju u ... kretene; nego su i netom upoznati ljudi isto jadni. They just can't help it. No. Velika većina. Baš danas rekoh – zato volim zatvoreni krug prijatelja. I još u tom krugu moraš paziti da se ne stvore dodatni imbecili. Inače jednostavno ne bi bilo dovoljno, ha? Debili prokleti. The poor and the deluded everywhere. Ne možeš pobjeći. Postalo je začuđujuće ako upoznaš nekog normalnog, okej. A ne the other way around. Subota, prekjučer. Pudding face! Taj čovjek bi svima trebao služiti kao ilustracija, upozorenje za glupe ljude. No wonder – iz Dubrave je! Zaaagrebačke Dubrave! Netko je spomenuo kako je Trešnjevka najgori kvart u Zagrebu jer ima najviše kriminala - e pa nije. Tamo ćeš barem dobiti svoje what for jer si sigurno nešto napravio, možda ništa loše, možda si nevin, ali je to ipak odraz tvojih postupaka. U Dubravi ne. Ne! Hodaš bezbrižno (mislim, ako je to tamo uopće moguće, naravno – silly me) i utakmica je. Neka prokleta (bila!) utakmica; ljudi se vesele (životinje ustvari) i što ćemo raditi kada smo veseli, zasigurno se pitaju. Pa što – pucat ćemo! Možda se koji metak zaleti nekom u čelo, ali nema veze – ipak smo MI Hrvati. Pokažimo im tko smo, odakle smo i od čega smo. Dosta Vedrane Rudan. Oke, vraćam se debilu iz Dubrave. Puding faci. Kao dijete koje je došlo u zoološki vrt. Sve mu je novo! Nema obrazovanja, još ako si malo popije – nema veze - sljedeći dan se neće sjećati ili je bio pijan – njegova isprika. Makar se možda u ovom mom slučaju to ne može ni primijeniti jer je to ipak previše for the poor bastard. Anyways, čim su moje oči sletile na njega (na vrlo neugodan način) vidjelo se da nije sve kako netko voli zamisliti. Samo je trebalo proći neko vrijeme (alkoholno vrijeme – nova mjerna jedinica, što kažete?) da se pokaže u pravom svijetlu. I makar je ono bilo noćno, bio je jednako odvratno ružan. Ona glupa kruškolika faca, s onim debelim (not in a sexy way, nooo), bljuj usnama, tupim pogledom, škembom, pačjim nogama i partijanerskim zulufima – i k svemu tome misli da je lijep, u stilu, dobro sređen i ima muda suptilno (da, ostali debili će to tako vidjeti) pjevušiti Barbie Girl – još perfidnije upućenu meni. E, ta muda će mu brzo otići – rekao sam tada, potvrđujem sada. I opet ću to učiniti ako treba. Poor bastard. Znači sad kad smo precizirali njegov izgled – ako možemo, naravno, jer ipak puding face se ne sreću svaki dan (just think of jello!) možemo preći na događaje odvijene poslije pjevanja refrena Barbie Girl. Nije se ništa posebno dogodilo, naravno, nemojte očekivati kraj priče mene negdje u jarku. I'm way above that. Uz sitna zajebavanja, koja mojem oku nikako nisu promakla, nastavimo na ono što se dešavalo u interijeru – ne želim uvoditi vlastita imena, ipak je tu strah od Tražilice. Debil je nastavio svoja idiotska zadirkivanja misleći da me diraju, pogađaju – e pa nisu; puno, puuuno više me pogodila ta blejeća faca. Sama po sebi. Koja zadirkivanja? Posjedujem, lijepo tijelo – barem tako misle djevojke s kojima sam samo trebao ići, ne, nisu se trebali nakalemiti idioti. Uglavnom, djevojke su me mazile po trbuhu i to me svemu so the idiot thought proper to touch me too. Vjerojatno je mislio da je funny. Pa i bio je – u tom svom jadnom malom njihajućem svijetu (kao želé kada se dirne). Kasnije su me ljubile po obrazima and the idiot thought it funny to do that too again. Slijedila su neka vrlo loša oponašanja i to je u svemu bilo to. Kao što rekoh, nije me to pogodilo već postojanje i moje još gluplje, naivnije i najvažnije prisilno upoznavanje takvih ljudi. Eh vidjet će jadno čeljade (soon!), ipak studira na susjednom faksu (kako ti ljudi dospiju tako daleko?!). I've got the power. I Mirjana glupa Hrga ide na tu listu. Ups, vlastito ime. :s Do sljedećeg javljanja, srdačni pozdravi. |